Šta danas radi komunalno?

Šta danas radi komunalno? Saginje se i kupi smeće za mnom. Šta radi kolodvor? Vozi me džabe od jednog do drugog sela. Šta radi električno? Daje mi minut svjetla džaba. Vodovod? Dvije-tri kapi besplatne vode da napoji moju žensku dušu. Telekom? Megabajt džaba. Ako ga žensko downloadira. Škola - izlet u prirodu. Da skloni moje oči od sutrašnje korupcije.


Slatko. 

Sutra, sutra! Hoće li netko u električnom, vodovodu, komunalnom, telekomu, kolodvoru i dr. sutra odvalit vaspitnu kolegi koji plesne kolegicu po guzi? Ili će se nasmijuljuti jer njegov indoktrinirani humor ne shvaća da to nije smiješno. Hoće li spustit podignuta ramena ravnatelju, direktoru, upravitelju, menadžeru, HR voditelju odjela koji uz to prstom upire u napuhani trbuh uskoro - bivše zaposlenice? Kao da je samo to – napuhnut.

Šta radi moj momak? Ubere mi kitu cvijeća i kune se u svoju hrabru kitu da će ostat sa mnom zanavijeke. Pa mu darujem svoj iskreni, naivni očaravajući ženski osmjeh. Sutra će pobjeć pred čapcima moje terminalne bolesti. Pobjeć pod papcima nečije cenat kraće suknjice. Pobjeć pod random čapcima ili samo - pobjeć... Oh, slavim izuzetke ove beskitnjavosti sve ostale dane. Al danas sudjelujem u pranju. Jer mi je kofol darovan jedan ženski dan.

Čuli bismo već, da netko u vodovodnom, kolodvoru, školi, električnom, telekomu, institucijama, firmama, opskrbiteljima i providerima učini nešto drugačije – išaketa nekog ko je šlatao kolegicu, da otkaz nekom ko je kolegicu smatrao samo prazninom u nedokučivom timu, pošalje u penziju ravnatelja koji upre prstom u stomak trudne kolegice. Jer to nas pali. Ko vrelo kamenje po našim ženskim leđima. Ko akupunktura po našoj nježnoj ženskoj koži. Skida sa nas i najuže štrampice. Umata nas u svilu i izvijamo se ko zadovoljne mačkice. Naše grudi obavija ko najljepša čipka. Naše nepce natapa limunom iz najsočnijih dagnji. Iskri naše oči ko vreli čokoladni souffle. Uši nam miluje bolje od kakva velikana Mozarta,Vivaldija. Naš nos omamljuje snažnije od najmirisnije – ruže.