Flamenco slavi ženu. (1.dio)
Dobro
učvrstite pozorišne daske! Potpetice plesačice pune su eksera, suknja joj je
teška poput bremena. Dobro zatvorite prostorije, da joj glas ne izađe, da ne
čuju kilometri daleko. Pazite se! Pazite publiku da ju njen duende ne ubije. Da ju palmas ne protrese. Da ju torque ne podigne sa sjedala. Da joj baile ne pomuti razum. Da ju cante na vrisak ne ubode.
Autorica fotografije: Marina Sturino |
Flamencu je
malo triput tisuću riječi. Flamenco je identitet u srži identiteta. Castanjete publici dirigiraju uzdahe.
Vodstvo u svemu. Flamenco vas zarobljava, a vi tražite još.
Suknja je
do gležnja. Da je duža spržila bi ju energija stopala. Nije kraća, jer koža
nije bitna. Bailaora je plesačica, balerina,
prijateljica, ljubavnica, luđakinja, povrijeđena djevojka, majka, vođa, starica,
nasilnica, bik u koridi. Na daske istresa sve. Tu je potrebno bolje ozvučenje.
Čime ne pleše bailaora? Čime ne predstavlja sebe u cijelosti? Nema njihanja
bokova, one ne plešu da se poigraju vašom željom, nego vašim bićem u cijelosti.
Nema raspuštene kose. Lice govori sve priče. Njena figura udara, bije, tuče,
vrišti, kukom naprijed, ne bokom, rukama hvata prostor oko sebe i tjera gorčinu
iz sebe. Toliko posla za te graciozne ruke! Koliko košta karta? Malo je! Kolika
je cijena predstave? Malo je! Malo je za prosipanje cijele žene pred vašim
očima.
La que
arte!!!
Kakav
osmjeh, koji ne ugađa! Kakve tanke usne koje se u bol kupe. U gorčinu, ludost i
drskost! Bailaori je dozvoljeno – sve. Jednako plešu koščati kukovi, jednako oni
višestruke majke. Energija pršti, stalna, flamenco je sajam života i boja. Bailaora
pleše muški u hlačama, ženski u suknjama. Pleše svačije. I svakako. Crvenim
cvijetom u pundži ona upire ka nebesima.
Autorica: Katarzyna Machniewicz |
Ole!
Kakav rizik
– cijena vaše karte! Što ako umrete? Od boli i ljepote. Ne ostavljajte glumce. Svirače!
Ni pjevače ni plesače. Grlite njihov flamenco. Bailaora se naginje da vas pospe
svojom strašću za životom. Uvija se da je prikupi, udara nogama da je zbije u
pod ispod nje, i da zauvijek ostane tu, jer ona ima još. Sve je crno, samo
bljeska crvenilo gorućih haljina, šalova, udaraca i plača.
Flamenco je
ciganski sevdah. Ta svugdje gdje je ljubav tu je život. Blago zemlji kojom
prođoše cigani noseći flamenco.
Flamenco je
simfonija osjećaja kroz kombiniranu umjetnost. Plesa, pjesme, svirke, uzvika,
boja, udaraca, krikova. Što je instrument, a što je osjećaj? Sve je isto! Nema
razlike. Sve slavi radost. Sve slavi život. Sve slavi - ženu.
Autor: David Ruano |
Agua agua!
Dobro kao
voda! Prvo poput života. Prvo poput vode. Flamenco se ne boji života, te mu
gleda u oči poput bika u crvenilo toreadora. 'Mogu i hoću, drsko - hoću!
Rastrgati poput krpe toreadora! Rastrgati život živeći ga!' – ponavlja
flamenco. Ne treba mu nježan osmijeh žene, ne trebaju mu nasmijani zubi,
uvijanje plahe srne na bini, treba mu životinjska snaga, koja spremno nosi
život. Snaga slobodnog ženskog bića.
Imperativ.
Autorica i model na slici: Arleta Čehić, umjetnica |
Ovaj tekst
je malo! Ovim tekstom se zaljubite! U sljedećim tekstovima čitajte slavne brojne
roditelje ove umjetnosti. Čitajte povijest i utjecaj. Pošast koja oplemenjuje.
Autorica: Arleta Čehić na slici: Flamenco škola Arlete Čehić |
Duh
flamenca je u Mostaru širila Arleta Čehić. U Sarajevu Mirza Redžepagić. Želite
ga drugdje? Zovite njih dvoje! Zovite ambasadore flamenca u Bosni i
Hercegovini! Pomozite im spojiti flamenco i sevdah. U sevdahu babo 'pjeva, a
plače', u flamencu bailaora 'pleše, a plače'.
Autorica: Aida Redžepagić na slici: Mirza Redžepagić, flamenco gitarist |
Primjedbe
Objavi komentar