Čučite ili sjedite?
Jel se bolje pokakite kad sjedite ili
čučite?
Zahod. Toalet. WC. Nužnik. Klonja. Tuta. Sanitarni čvor...
Neki dan mi je mobitel iz zadnjeg džepa
up'o u čučavac. Možda ja ne bih ovoliko razmišljala o čučavcu da mi se iphonica
nije potpuno oporavila iz nekoliko sekundi vodene čučavačke smrti (jača je no
ikad) ili da nisam naišla na neko istraživanje po ovom pitanju na... ne
znam...Independentu, Guardianu ili tako nekom gigantu. I tako mi nije bilo
toliko krivo što mi je mobitel upao u čučavac, koliko bi mi bilo krivo da je
upao (klasično) u wc-školjku. Jer čučavac baš i uzrokuje totalnu
evakuaciju..vaših crijeva za početak. Ja sam npr. možda baš tada nešto posebno
bila opsjednuta virkanjem na mobitel, pa mi je čučavac proguto tada i tu neman.
Vidite! O ovom vam govorim! Čučavac odnosi – sve što u tom trenutku za vas nije
dobro.
Izvor:pixabay |
Neki od naših zahoda na poslu su
obnovljeni i postavljene wc-školjke na kojima se sjedi, a neki su ostali –
čučavci. Mi zdraviji koristimo ove potonje. Kao još samo dosta Balkanaca i
istočnjačkih naroda. Zapad se okreće komforu. Imaju wc-školjske sve redom, a
sad uvode nekakve klupice da se što bolje ispraznite od....svih negativnih
osjećaja. Te klupice bi valjda trebale približit vas čučanju.
'Oh squatty potty, you
fill me with the endless joy. You leave me empty.'
Ajde da sad ovo slobodnjački prevedem. 'Oh
čučava tuto, ispunjaš me beskrajnom radošću. Ostavljaš me praznom.' Ovo je
reklama, zapravo za klupicu koja nam može 'pomoći' da naše zahodovanje barem nalikuje na čučanje (squattanje). Ali nije to
pravi čučavac.
Ako ste se grdno prevarili pa u wc-u
umjesto čučavca imate wc-školjku, eto ipak ne morate sve rušit. Evo načina da
se barem približite neodoljivim čarima čučavskog pražnjenja. Simpatičnu reklamu
dijelim s vama (kunem se da mi ovaj jednorog nije sponzor):
Ako negdje u svojoj blizini imate čučavac,
koristite ga što ćešće i izbjegavajte školjke. Sama riječ 'školjka' podsjeća na
nekakvo čuvanje neke naše ostavštine. Pa bolje ne. Nek sve, bezpovratno ode – u
čučavac.
Malo o povijesti pražnjenja crijeva u
raznim dijelovima svijeta, jer ovaj tekst ipak nije neozbiljan kako mislite...
Prema
Vincentu Hou, gastroenterologu s Univerziteta u Zapadnom
Sydneyu u Australiji dekefalizacija,tj, čišćenje crijeva je mnogo kompleksnija
nego što zamišljamo. Debelo se crijevo grči dok se puni stolicom. Ovo uzrokuje
da se nježni mišić analnog kanala opusti. Puborektalni mišić, koji se oko
debelog crijeva ovija ko omča, obično povlači debelo crijevo naprijed da
napravi čvrsti anorektalni kut.Tijekom pražnjenja se puborektalni mišić opušta
a anorektalni kut se širi. Čučanje širi anorektalni miriš još i više da bi
lakše propustio stolicu kroz analni kanal. (Ho, 2016)
WC s ispiranjem, čučavac, je prvi put izumljen u 16tom stoljeću od Sira Johna Haringtona. A u 19tom ih masovno zamijenjuje
– sjedeća wc školjka. Najprije su wc školjke bile popularne po kraljevskim
obiteljima, a tek onda su dostupne širem pučanstvu. Da bar nisu bile. Nekad je
puč mnogo pametniji od monarhije. Pa onda u nekim javnim wc-ovima danas imate
one papire što odvajaju vašu cijenjenu kožu od same školjke radi bakterija, ili
onaj sprej/gel da se očisti školjka prije nego sjednete.
Prema istraživanjima...treba ti duplo više
vremena da se pokakiš na wc školjki nego na čučavcu. Pa da se za tebe ne bi
govorilo da samo kakiš, izaberi čučavac, odradi to časkom, a novine čitaj uz punjenje crijeva.
Ako i nemate mogućnost da idete na
čučavac, onda probajte što češće čučat tijekom dana, osim za lakše pražnjenje
dobro je protiv hemoroida.
Primjedbe
Objavi komentar